Želimo da igrači igraju do 100% svog maksimalnog potencijala tijekom utakmica. Kako bismo igračima dali najbolje šanse za optimalnu izvedbu, nastojimo postići sljedeće ciljeve. Cilj je zagrijavanje uz pripremu igrača fizički i psihički za nogometni trening ili nogometnu utakmicu.
Ciljevi zagrijavanja
1. Za povećanje razine performansi.
2. Za smanjenje rizika od ozljeda.
Atletske performanse povećavaju se s povećanjem temperature mišića neposredno prije vježbe. Kako se temperatura mišića igrača povećava, tako se i performanse povećavaju. Poboljšana je i fleksibilnost i proizvodnja energije u mišićima. Performanse se mogu postići na razinama između 10-20%.
Zagrijavanje
Većina istraživanja sugerira da bi aktivnosti zagrijavanja nogometa trebale simulirati različite intenzitete (otkucaje srca) koji bi se prirodno dogodili u igri. Predlaže se 15-20 minuta kao dobar vremenski period koji omogućuje mišićima da postignu optimalnu učinkovitost. Predlaže se da bi posebne funkcionalne aktivnosti bile korisne u vezi s aktivnostima na određenim radnim mjestima. Učinkovite rutine zagrijavanja mogu uključivati kratkotrajna statička rastezanja ili dinamička rastezanja.
Fiziologija zagrijavanja
Studije su pokazale da povećana mišićna temperatura smanjuje ukočenost mišića i odlaženje te poboljšava raspon pokreta (Proske i sur., 1993.) (Wright, V i sur., 1961.). Na razini živaca studije su pokazale povećanje prijenosa živčanih impulsa (Bishop, 2003.). Kao rezultat toga, poboljšao se odnos sile i brzine što ukazuje na poboljšane sportske performanse (Bennett, 1984.) (Brinkhorst, 1977.). Na razini proizvodnje energije zagrijavanje sugerira povećanje aktivnosti ATPaze (Barany, M, 1967.). Također se poboljšavaju procesi proizvodnje energije glikogenolize, glikolize i visokoenergetske razgradnje fosfata (Edwards, R, 1972). Otpuštanje kisika iz hemoglobina i mioglobina još je jedna potencijalna korist (Bishop, 2003.). Mišići koji nisu izloženi zagrijavanju pokazali su znakove povećanog laktata u krvi i druge čimbenike koji ukazuju na to da bi moglo doći do bržeg oporavka tamo gdje se provodi zagrijavanje (Grey, 2002).
Ponovno zagrijavanje (poluvrijeme)
Nedavna istraživanja pokazuju da postoje dokazi koji podupiru prolazak kroz zagrijavanje nogometa nakon poluvremena. Kao što je gore rečeno, pad mišićne temperature može rezultirati smanjenjem mišićnih performansi, a također i rada (Lovell, R, 2013). Studije su pokazale da temperatura mišića i jezgre može pasti tijekom poluvremena. Pokazalo se da je aktivno preko pasivnog zagrijavanja učinkovitije studije (koje su uključivale SSG-ove i aktivnosti povezane s teretanom).
